BELINA SVETA I PAPIRA
Posle tri pesničke knjige: "Krugovanje" (1993, 1998, 2000), "Sunce sebe gleda" (1999) i "Znak i njegova deca" (2000), Dejan Stojanović se još jednom upustio u neponovljivu avanturu stvaranja--odnosno tvorenja. Demijurški izazov koji se nalazi u biti svakog stvaralastva, u ovoj knjizi je dvostruko ostvaren. Pesnik ovom knjigom tvori svoj poetski svet—jedno pusto prostranstvo (konkretnije belinu papira) naseljava duhom i smislom, a s druge strane, segnuvši duboko u dijahroniju prati nastanak pravog sveta i svemira.
Zbirka pesama "Tvoritelj" uglavnom se sastoji od kratkih pesama, međutim, na idejno-tematskom planu ona se može posmatrati i kao jedna jedinstvena poetska celina. Da bi i na jezičkoj ravni istakao drevnost vremena, stihozbirka obuhvata (a postoji li veća drevnost od perioda nastanka svemira, a time i našeg sveta), Stojanović svoju poetiku bazira na samim temeljima čovekove spoznaje sveta: vodi, vatri, zemlji i vazduhu.
Stojanovićev, odnosno "Tvoriteljev", svet je na izvestan način "svet pre sveta"—svet koji još nije spoznao sebe. O tome svedoče stihovi iz pesme "Dan i mrak" . . . "Tišinu koju niko nije čuo / Mrak koji niko nije video / Uspavani mrak / Sebe čeka".
Dejan Stojanović je zbirkom pesama "Tvoritelj" uspostavio veze i relacije, sklad i harmoniju između duha i materije, dajući i jednom i drugom ono mesto koje im pripada—prvo. Jer, kao sto se ideja ne moze ovaplotiti bez materije, tako ni poetska inspiracija ne moze činiti umetničko delo za sebe, dok ne prozbori kroz um i ruku pesnika. Mogli bismo reći da je "Tvoritelj" plod velike usaglašenosti pesnikove inspiracije, uma i ruke koja ispisuje belinu sveta i papira.
-Oliver Janković
Borba, 28, 29, 30. 11. 2000.